Vizitoring centar kao polazna tačka turističke ponude obilaska Đalovića pećine razvija se na izazovnoj lokaciji u vidu grupne forme. Objekat je rezultat odgovora na zatečeni kontekst izgrađenih fizičkih struktura i okolnog pejzaža, prvenstveno blizinu rijeke Bistrice i planinske vrhove. Objekat je izložen vizurama sa svih strana, pa je ponuđena forma razuđena i razigrana. Uslijed vrmenski ograničenog zadržavanja posjetilaca koji su dio ture ka Đalovića pećini glavna ideja bila je što prije uspostaviti fizički i vizuelni kontakt sa rijekom kao domonantnim oblikovnim faktorom. Zato se objekat „cijepa“ na dva dijela grupišući funkcije tako da holski prostor postaje produžena terasa koja izlazi na rijeku.