Objekat predstavlja produkt najbolje rangiranog konkursnog rješenja na državnom nivou. Radilo se o rijetkoj prilici da se od konkursa do realizacije sklope i duge, srećne okolnosti, pa je ova škola ugledala svjetlost dana.
Namjera je bila da kompozicija objekta, svojom razigranošću gabarita i dodatnih sadržaja stvori autentičnu sliku objekta obrazovanja, koji ima respektabilnu kvadraturu od cca 8.000m2 u heterogenom urbanom tkivu. Bez sumnje, objekat značajno utiče na formiranje šire slike grada. Iz tih razloga je peta fasada projektovana kao sistenm složenog krova koji podržava okolnu aglomeraciju postojećih objekata.
I korpus objekta svjesno je raščlanjen u skladu sa funkcionalnim zahtjevima i konfiguracijom terena što je iskorišteno za formiranje niz makro i mikro prostora za različite starosne grupe polaznika koji su se u praksi pokazali uspješnim. Posebno je prihvaćena njihova interakcija sa sportskim terenima koji su dovoljni za sve sportove na otvorenom. Dvorište ispred ulaza je namijenjeno isključivo za skupljanje učenika. Ulazi sa osnovnu i ,manju, muzičku školu su sasvim odvojeni zbog prirode njihovih djelatnosti.
Sasvim svjesno, manje je naglašena fiskulturna sala do sportskih terena dok je dominantna pješačka pasarela i nekoliko kaskadnih terasa povezanih stepenuištima.Glavni pješački tokovi idu trotoarima Ulica Volja Lješnjaka i Slobodana Penezića. Značajno su uticali na prostorni koncept jer je jihova integracija uticala na formiranje pješačke pasarele , koja je već simbolično nazvana “Đačka ulica ”. Pored funkcionalnog razloga ova ulica predstavlja značajan oblikovni elemenat, ne samo škole već i šireg urbanog konteksta jer će je koristiti i stanovništvo koje gravitira tom području.
Kubusi na uglovima uokviruju kompoziciju objekta i njihove fasade su tretirane na drugačiji način koloristički i materijalizacijom. Ulazna partija je posebno naglašena sa motivom da se prilazeći objektu sa ulice osjeti živost i protočnost u najfrekventnijem dijelu škole . Ogradi školskog dvorišta je posvećena posebna pažnaj sa transponzicijom tradicionalnih ograda od drvenih elemenata . Ista je razbijen a platnim na kojima seu urezana slova i brojevi što predstavlja još jedan element prepoznavanja funkcije objekta. Učionice su, u glavnom, koncentrtisane oko velikog, zenitalno osvjetljenog , holskog prostora koji ide kroz dvije etaže pse na prvom spratu nivou formira galerijea . Površina hola se značajno povećava otvaranjem kliznih stijena na zidovima okolnih učionica te se formira respektabilan prostor za veliki broj manifestacija.