U naselju Drač, ne samo kada je u pitanju Stara varoš u Podgorici  nego i šire u Crnogorskim gradovima, postoji jedninstvena tipologija stambenih objekata čiju  suštinu predstavljaju jednovodni krovovi kuća koji usmjeravaju vodu prema unutrašnjem dvorištu. Dva su benefita ovakvog rješenja. Prvi je što ovako izgrađeni krovovi  štite ulice od velike količine vode prilikom čestih i obilnih kiša. Ta voda koja se slivala, u unutrašnja dvorišta,  koristila se za potrebe održavanja higijene što predstavlja drugi koristan momenat.

U  procesu promišljanja arhitektonske kompozije džamije, ove kuće sa jednovodnim krovovima koje snažno akcentuju prostor, nijesu se mogle izbjeći kao jedan od bitnih principa arhitektonske kompozicje. Na ovaj način se se željelo uvažizti pravilo, novopridošlog, dobrog susjeda koji poštuje zatečena pravila. Naravno,  oblikovni jezik je osavremenjen ali sa jasnim i prepoznatljivim osloncem na zatečene odlike postojeće arhitekture.

Lokacija za izgradnju džamije se nalazi, na raskršću četiri ulice,  u geografskom središtu naselja Drač,  što je logično za jedan sakralni objekat. Na ovom istom mjestu se,  sve do 1956 godine,  nalazila džamija iz vremena otomanske imperije. Ona je srušena u jednom ideološkom talasu obračuna komunističke vlasti sa religijom. Tada  su nestali još neki objekti drugih konfesija u Podgorici i Crnoj Gori. Sistematsko uništavanje objekata je išlo do iskopavanja čak i većeg dijela temelja kao i cjelokupne dokumentacije uključujući i fotografije (sačuvana je samo jedna koja obuhvata jednu fasadu). Na taj način je bila isključena mogućnost izgradnje, objekta džamije na Draču,   po principu rekonstrukcije pa se urbanističkim planom, usvojenoim početkom XXI vijerka, predvidjela izgradnja novog objekta džamije na staroj lokaciji.

Kada je u pitzanju sakralna arhitektura, u islamskoj religiji, ne postoji kanonizacija arhitektonskih formi i obavezujućeg vokabulara. Ipak, još uvijek, postoji snažan otpor odstupanju od tradicionalnih matrica što je predstavljalo najveći izazov u procesu prihvatanja savremenog oblikovnog koncepta objekta.

Tradicionalni građevninski materijal, u naselju Drač, je kamen pa je isti u savremenoj izvedbi primijenjen i ovdje. Korpus ograde i minareta obložen je frezanim kamenom izrazite taktilnosti što doprinosi kontrastu bijelog, glatkog mermera kojim su obložena dva korpusa džamije. Otvori na fasadi su pažljivo dozirani kako bi se obeztbijedila potrebna količina svjetlosti a ujedno obezbijedila intima u prostoru. Preko prozora i vrata su projektovane pozicije od geometrizovanih arabesknih motiva koji doprinose razumijevanju osnovne funkcije objekta . Doprinos enterijetru sa igrom svjetla i sjeneke je doveo do kvalitetnih efekata čemu posebno doprinosi upad svjetla, pod kosinom, iznad mihraba.